BABIĆ, Ivan

BABIĆ, Ivan, kulturni radnik (Bol, 8. XII 1865 — Brčko, 23. II 1943). Potomak je plemićke obitelji Babić koja se bježeći pred Turcima u XVII st. doselila iz Bosne na otok Brač. Učiteljsku školu završio je u Dubrovniku. Studirao je botaniku u Grazu i Beču, gdje je i diplomirao. God. 1898–1903. u Arbanasima kod Zadra bio je nastavnik, ekonom i voditelj muške učiteljske škole, zatim u Sinju kotarski školski nadzornik. Od 1912. član je pokrajinskoga školskog vijeća u Zadru, gdje je za sukobâ talijanaša i Hrvata bio jedan od vođa hrvatskih đaka. Osnovao je i vodio pučku kuhinju za đake iz Dalmatinske zagore u želji da odgoji što više hrvatskih učitelja. Brinuo se za podizanje škola u Dalmaciji (građanska škola u Imotskom). Kad je Zadar bio priključen Italiji, B. odlazi u Benkovac, zatim službuje u Drnišu kao školski nadzornik te u Splitu, gdje radi u Prosvjetnom odjeljenju. Nakon umirovljenja (oko 1933) odlazi u Bol. Skupljao je arheološko-povijesne, kulturno-povijesne i književne dokumente iz bolske kulturne baštine. Splitskoj galeriji umjetnina poklonio je obiteljske slike, a knjižnici bolske osnovne škole oko 1000 knjiga (uništene za II svjetskog rata). Pomagao je novčano siromašne bračke mladiće. Prijateljevao je s Vladimirom Nazorom, koji se njegovim povijesnim izvorima poslužio u svom Pastiru Lodi. Bježeći pred Talijanima u Brčko 1943. B. se zadržao u Zagrebu kod J. Badalića te mu ostavio na korištenje i čuvanje jedan dio svoje arhivske građe. Badalić je 1949. objavio tu literarnu ostavštinu (s trideset hrvatskih pjesama, četiri talijanske te jednom pisanom talijanskim i hrvatskim stihovima) pod naslovom Bolska rukovet. B. je namjeravao ostalu arhivsku građu ostaviti JAZU, ali se ne zna kamo je dospjela.